Bogdan Trbojević - intervju (razgovarala: Lara Jurčević)
Razgovor s Bogdanom Trbojevićem
Bogdan Trbojević, bivši student Veleučilišta u Karlovcu, rukovoditelj je Infosysa u Hrvatskoj te voditelj i menadžer u Razvojnom centru u Karlovcu. Ured Infosysa smješten je u staklenoj poslovnoj zgradi pokraj Autobusnog kolodvora, Prilaz Većeslava Holjevca 2a. Ured i Razvojni centar u Karlovcu otvoreni su u travnju 2017. godine, zbog duge industrijske tradicije i kvalitetnog inženjerskoga kadra kao baze za istraživačko-razvojni centar kojim Infosys širi svoje tržište u Jugoistočnoj Europi. Infosys je preuzeo stotinjak karlovačkih inženjera koji su radili u francuskoj tvrtki Alstomu i ostali bez posla nakon što ju je kupio američki General Electric.
-
Čime se bavi Infosys?
Infosys u Hrvatskoj djeluje od sredine 2016. godine, ali radi se o međunarodnoj tvrtki koja ima oko 200 000 zaposlenih od kojih 160 - 170 000 radi u njezinoj središnjici u Indiji, u kampusima, te 30 – 40 000 u Europi i Americi. Dakle, sve je započelo kao outsourcing , a tvrtka se u početku bavila problemom Bug 2000 u bankarskom sektoru. I danas je većina poslovnih aktivnosti Infosysa vezana uz razvoj i primjenu softwarea, kastumizaciju (masovnu prilagodbu proizvoda) te uz rad sa softwareskim kućama.
Nadalje, kada radite razvojni projekt onda većina originalnih dobavljača opreme i proizvoda danas više nema kompletne razvojne timove u kući jer razvoj novog proizvoda uvjetuje ogroman zahtjev za resursima. Kad nakon razvojne faze treba kapitalizirati, razvojne aktivnosti deklarativno padaju i ne možete cijeli tim držati u kući jer je to financijski neodrživo. Tendencija je da se razvojni projekti rade tako da imate mali kor u kući koji brine o IP-u, razvoju tehnologije i slično, a onda se puni volumen odrađuje s kompanijom kao što je Infosys. Mi nismo najveća kompanije tog tipa. Postoje veće kao što su TCS i slične kompanije, a veže ih to što sve bazirane u Indiji.
Mi smo jedan mali otok u tom kompliciranom i kompleksnom sustavu. Imamo 110-120 zaposlenih ljudi u ovom trenu jer bavimo se samo inženjerskim aktivnostima na području energetike, avionskim motorom i svime što ide uz to, ali pokušavamo se uvući i u neke nove domene kao što su Industrial Internet things i probabilistički i napredni modeli održavanja energetske obnove.
-
Posluje li Infosys samo na ovoj lokaciji u Karlovcu ili postoji još neka lokacija?
Ovo je primarna zgrada Infosysa gdje se održavaju sastanci i izrađuju projekti. Mi radimo razvoj projekata, a izvedba, odnosno danas najpopularnije 3D printanje, odvija se kod klijenta, recimo General Electricsa. Postoji i lokacija u Mrzlom polju gdje radi i vaš budući sugovornik gospodin Miroslav Jurić pa ćete opširnije o tome čime se oni bave saznati kroz razgovor s njim. Oni su također zaposlenici Infosysa samo što je njihov ured uređen na toj drugoj lokaciji. Nemaju kontakta s karlovačkim timom iz General Electricsa, već rade s klijentima iz Švicarske i Amerike. Projekti su nasljeđe onoga što su radili kao Alstom . Razlog zašto su tamo je taj što tamo imaju alate, odnosno kućne alate koje neki put klijent zahtjeva, a ne želi ih dati na vašu lokaciju već želi da radite iz njihovog ureda, pod njihovim aspektima sigurnosti i slično. To je jedan novi način rada. Prije smo bili vlasnici tehnologije, imali smo samo svoje projekte i postrojenje te smo radili na užem portfoliju proizvoda.
-
Koja je vaša pozicija u Infosysu, što vi točno radite?
Mi ovdje u organizaciji imamo dva ključna tima - delivery project egzicution i sales. Sales radi s našim klijentima i osvaja klijente. Oni dolaze do projekta i ugovore nešto mi to trebamo prevesti u stvarnost. Svaki projekt ima svoju vlastitu dinamiku pa tako na jednom projektu može raditi jedan čovjek ili pedeset ljudi, a realizacija može biti kroz par mjeseci ili kroz tri godine. Bitno je naglasiti da mi ovdje radimo timski, a rad u timu nije isti čim jedan čovjek nedostaje.
Ja vodim egzekutivno lokaciju i brinem o tome da imaju dovoljno projekata. Naravno, sve u suglasju sa salesom. Ono što je novo u ovom poslu je da imate trenutak kad svi ljudi nisu na projektima. Oni onda, dok se ne otvori neki novi projekt, rade svojevrsne domaće zadaće i ulaze u neke nove domene.
-
Kako je tekao Vaš poslovni put od završetka studija do zaposlenja u Infosysu?
Prije sam vodio inženjering organizacije u Alstomu. Krenuo sam kao razvojni inženjer i bavio se turbo strojevima samo je taj posao kroz određeno vrijeme postao više odgovornost vođenja timova i projekata, odnosno vođenja čitavih organizacija. To je specifičnost našeg posla, jedina konstanta koja kod nas postoji je promjena. Tako je to bilo u Alstomu i tako je i ovdje u Infosysu. Na primjer, puno projekata radimo za General Electrics koji je prošli tjedan obznanio otpuštanje 450 ljudi u Švicarskoj. Dakle, nema stabilnosti. Biznis je jednostavno vođenje i snalaženje u novonastalim situacijama. Jednostavno morate generirati neke brojke tako da ne budu crvene i to je mehanizam koji tako funkcionira.
-
Koliko Vam je znanje stečeno za vrijeme studija na našem Veleučilištu koristilo u
praksi odnosno u poslu?
Mnogo toga sam naučio na studiju, ali, što uvijek govorim novim kolegama, morate pokušati dati nešto ekstra, već na studiju pa i kasnije na poslu. To je nešto što će biznis prepoznati i cijeniti. Kad pričam o tome, uvijek se sjetim jedne anegdote s menadžerskog tečaja. Šef je svojem senior menadžeru dao zadatak koji trebe napraviti u roku od tjedan dana. On je taj zadatak napravio za dva dana s tim da je, osim onoga što mu je bilo zadano, prema vlastitom nahođenju napravio i neke izmjene i dodatke koje je detaljno obrazložio. Šef je bio oduševljen njegovom predanošću i vjerujem da je taj isti senior menadžer dobio mnogo novih zadataka, nakon čega ga je, vjerojatno, čekalo i unaprjeđenje. Pouka koju iz cijele te priče možemo izvući je da je bitno istaknuti se i težiti da uvijek napravite više. Isto tako, dobre odnose s kupcima gradite tako da ćete uvijek ponuditi nešto ekstra i da im dadete do znanja da vam je stalo do te mjere da ćete uvijek dati svoj maksimalni doprinos tom projektu.
-
Kakve vas uspomene vežu uz studij?
Bio je kraj 80-ih i tada su postojala dva studija. Jedan je bio viša škola, a nakon toga smo imali razlikovni studij uz rad. Kada ste mladi, ne doživljavate ozbiljnost svega toga i nije vam jasno koliko je zapravo bitno da kroz sve to prođete. Tek kasnije shvatite koliko su sve te faze bitne i koliko je znanje stečeno kroz studij bitno. Bilo je užasno naporno paralelno raditi i studirati. Znao sam raditi do 3 ujutro i nakon toga učiti za ispite. S današnjeg gledišta, mislim da je bolje posvetiti se studiju i završiti, a tek onda naći posao u struci.
-
Jeste li nakon završetka studija doživjeli svojevrsnu diskriminaciju od strane poslodavaca zato što ste imali veleučilišnu diplomu, a ne sveučilišnu?
Ja osobno nisam to doživio i definitivno ni ja sam nikad ne bi radio razliku. Danas ne mogu sa sigurnošću tvrditi da se to ne događa, ali u moje vrijeme to nije bila prepreka. Svi naši profesori, a posebno profesori Butković i Orčić, bili su ljudi koji su s nama kasnije radili pa su nas tako i na poslu poučavali. Na predavanjima smo dobili teorijsku podlogu vibracija, mehanike loma, naprednih poglavlja čvrstoće s kojima smo se susretali na poslu.
-
Možete li se prisjetiti Vama najtežeg predmeta na studiju?
Nama su najteži bili fluidi.To su nam područje predavali pokojni profesor Fancel i profesor Dolmar. Oni su bili zakon strogoće i znali su biti vrlo kreativni sa zadacima. Mogli ste uzeti sve knjige svijeta na ispit i to vam opet ništa ne bi značilo, jer to nisu bili zadaci čije bi rješenje mogao pronaći u nekoj knjizi. Rješenje je ležalo negdje u matematici, ali ga prvo trebalo pronaći povezivanjem s teorijom.
Također, postojali su kolegiji oko kojih nam neke stvari nisu bile jasne. Recimo, zašto je u termodinamici bitno zaokružiti na 6 decimala. Bitno je jer kad na poslu dođete u situaciju da garantirate performans nekog stroja, onda su te decimale iznimno bitne. Kad tad shvatite da sve što vas uče na studiju ima svoje zašto.
-
Što je prema Vama tajna poslovnog uspjeha pojedinca u vašoj struci?
Krenuo sam raditi u uredu koji je imao 30-40 radnih mjesta i imali smo dva PC-a. Radilo se u programima koji su bili prapočeci AutoCada i sličnih programa koje danas koristimo. Nije nam imao tko pokazati kako se u njima radi, ali meni nikad nije bio problem malo više zagrepsti, dati si truda i otkriti kako to funkcionira. Volja, želja, spremnost naučiti nove stvari i nastupati proaktivno – smatram da su to odlike koje postepeno vode ka uspjehu jer vjerujem da će biti prepoznate.
Ipak, to više vrijedi za današnje vrijeme jer ja sam sedavno prije, znao naći i u potpuno oprečnim situacijama. Kratko sam vrijeme radio u Jugoturbini i to su bili vrlo neobični uvjeti rada. Radio sam kao projektant i dobio sam zadatak opisati neku pumpu na hrvatskom, ali to se kasnije moralo prevesti na engleski i njemački. Odlično sam vladao s oba strana jezika i rado bih bio skratio proces tako da to sam prevedem, ali nisam to smio napraviti. Predsjedništvo bi bilo ljuto jer postojao je odjel prevoditelja i prevođenje je bio njihov posao zbog čega sam ja bio prisiljen to slati njima na prevođenje. Naravno da je to vremenski duže trajalo nego da ja sam to sve odradim, ali to tada jednostavno nije bilo bitno. Danas tog više nema već je bitno da jedan čovjek može i zna što više toga napraviti. Bitna je brzina. Danas se gledaju rok, kvaliteta i resursi koje ste potrošili da bi riješili neki problem.
-
Jeste li upoznati s projektom obnove Veleučilišta? Smatrate li taj projekt pozitivnim pomakom u smislu kvalitete obrazovanja?
Imali smo planu posjetiti Veleučilište i vidjeti što se novo napravilo i što je tek u izradi, ali nam poslovne obaveze nikako ne dozvoljavaju. Doći ćemo prvom prilikom, to uopće nije upitno. Želim naglasiti da ja uvijek pozitivno govorim o Veleučilištu. Mislim da vam dovoljno govori činjenica da je većina naših zaposlenika završila Veleučilište u Karlovcu. Općenito, naši zaposlenici dolaze iz tri glavne kuće, a to su: Veleučilište u Karlovcu, FSB i Tehnički fakultet u Rijeci.
-
Zapošljava li trenutno Infosys naše studente odnosno studente koji su završili studij?
Naravno da primamo i mlade ljude. Danas je situacija takva da se oni obično odluče prvo zaposliti u nekim manjim firmama pa tek onda dođu k nama. Rad s mladima je izazov, ali svaka generacija ima neke svoje specifičnosti i to moramo razumjeti. Hrvatska ima tu sreću da je na nekih sat vremena leta od svih bitnih središta iz aspekta naše struke. Baš zato se nadamo novim i većim projektima koji će nam otvoriti mogućnosti zapošljavanja mladih.
Ono što trenutno nemamo, a voljeli bi imati, je praksa. Željeli bi graditi interakciju sa studentima. Najveća nam je prepreka stroga povjerljivost i tajnost podataka koju naši klijenti od nas zahtijevaju. Najbolje bi bilo razviti neku razinu anonimnosti, u smislu da student na praksi radi na projektu koji je za stvarnog klijenta, ali ne dobiva stvarne podatke i ne zna njegov krajnji ishod. Mogu reći da postoji mogućnost i da radimo na tome da se pokrene praksa. Samo je pitanje vremena kad ćemo uspjeti razviti najbolju opciju i za nas i za studente.
Lara Jurčević